Pet glumaca, osam lica, plus jedna koja se ne pojavljuje, potkrovlje, stan na katu, suteren, nekoliko dodatnih prostora, bezbroj ulaza i izlaza, desetak izmjena iz stana u stan, dvadesetak promjena kostima, telefoni, alati, pištolj, opera i turbotrap, paranoje i psihoze, obavezni gemišti i neobavezan seks. Lica koje spaja ili razdvaja adaptacija zgrade, slučajna zajednička poslovna sudbina, isti gazda, veze iz djetinjstva, pet po Richteru ili 37,5 po Celsiusu, zadani rokovi i zacrtani planovi. Neostvareni snovi, metropolitan opera i narodnjački klub. To su Majstori. A to je tek početak. Ana je nadahnuto učinila da precizne termine, opise, adaptacije i sanacije cijeli taj medicinsko-građevinski galimatijaš realne životne fizike i urotničkih teorija preda u ruke naoko sasvim običnih ljudi, ako takvo što, naravno, uopće više i postoji. Priče su to o svojevrsnim majstorima života, o ljudima koji se u datim okolnostima i osuđeni na jedinstvo mjesta, vremena i radnje snalaze kako mogu.Kao i svi mi. Svjedočanstva trenutka koja su nam mnogima zaključali život, sjećanja dalekog djetinjstva, prošlosti u kojoj je sve bilo drugačije, sadašnjosti mjerene toplomjerom i budućnosti u kojoj će sve biti dobro samo da dođe taj prokleti knauf. Kuće nema, tek nekoliko jednostavnih predmeta na pozornici, nešto kištri i lojtri, pokoji stolac, rupa u krovu ili disco kugla. Fragmenti postojanja tako važni, jedna „životna statika“. Od paučine koju treba pomesti, malo pomalo, uz sve peripetije i obrate pojavi se ljepota i nježnost finog tkanja mreže kompleksnih ljudskih odnosa i osjećaja. Ova fiktivna kuća će se već nekako završiti, no druge kuće, one trajnije tek se započinju graditi.
Krešimir Dolenčić