Gina Marković 1952.-2020.

KSENIJA MARINKOVIĆ

Gina

Postoje u kazalištu ljudi koje
zovemo pravim kazališnim ljudima, a često i dobrim duhovima kazališta.

Takav jedan dobri duh bila je i Gina.

Uvijek na raspolaganju, nikad loše volje, uvijek u potrazi za najjednostavnijim načinom kako da se neka krizna situacija što bezbolnije i efikasnije riješi (a bilo ih je bezbroj, u ovim predstavama su uglavnom ljudi koji puno rade, uskladiti sve te termine je lavovski posao).

Sve je to Gina radila vedro i spretno. Volim te puno,
Počivaj u miru.

SUZANA ŠANTEK,
RAVNATELJICA KNJIŽNICA I ČITAONICA GLINA

Jako tužna vijest. Bilo je prekrasno s njom surađivati. Vedra i jednostavna! Nikada se nismo vidjele, ali u samoj komunikaciji telefonom ostavljala je takav dojam.

Obitelji i vama, njenim suradnicima, moja sućut.

DONAT JURIČ, B1 PLAKATI

Ova vijest me zatekla tek danas i makar su druženja s Ginom bila telefonska ili kratka netom prije neke predstave, mogu reći kako je Gina bila vrlo draga i vedra osoba čija energija i smijeh su bili zarazni i motivirajući i po čemu ću ju pamtiti.

Tužni pozdrav.

 POU OGULIN

Ovim putem izražavamo iskrenu sućut obitelji i kolegama preminule.

ENI ŠEBALJ, OPĆINA MATULJI

Poštovani,

Iskreno žalimo što smo odlaskom gđe. Gine izgubili neponovljivu kontakt osobu za stvaranje naših kulturnih programa. Poznajemo samo njezin glas no i to je dovoljno da znamo da je
s druge strane telefonske linije bila izuzetno topla, srdačna, draga osoba koja je otvarala
sva vrata, koja je uvijek vidjela rješenje, a ne probleme, koja je s tolikim žarom opisivala predstave da je nemoguće bilo odbiti suradnju. Zbogom dragoj gđi. Gini. Počivala u miru.

EDVIN LIVERIĆ

Ne mogu ti opisati tugu i bol, prazninu koju je ostavila Gina u našim životima. Mogu samo zamisliti koliko je teško vama koji ste svakodnevno radili s njom. O obitelji ne želim niti govoriti.

Još uvijek kada naiđem na neke od naših korespondencija u kompjuteru naprosto ne vjerujem da je više nema sa nama.

Moj kratki tekst za našu Ginu…

Gina i ja nismo se nikada upoznali osobno – licem u lice. Bili smo u kontaktu dugi period komunicirajući samo mailom ili telefonom. Kliknuli smo od
našeg prvog „susreta“ i započeli jedno „virtualno“ prijateljstvo koje bi uvijek završavalo nekakvom šalom i smijehom. Jednom sam joj prilikom rekao da je više vrijeme da uz taj topli nježni ženski

glas dobijem i sliku osobe s kojom razgovaram, te neka se napokon pojavi prvom prilikom s Moruzgvom u Rijeci. Dugo smo planirali taj naš susret i slagali razne komične scenarije uz njega. Rekao sam joj da me njezina boja glasa neodoljivo podsjeća na neke heroine iz filmova „noir“ i da sam sad već zabrijao pa je zamišljam kao Lauren Bacall ili Barbaru Stanwyck. Jako nas je to zabavljalo. Strašno smo se veselili tom piću na Korzu ili na Rivi. Nekom neobaveznom razgovoru i napokon više i tom – susretu.

Vijest da Gina nije više s nama još mi je i danas nevjerojatna. Gina i ja takav scenarij nismo imali u planu.

Draga moja Gina – za mene ćeš uvijek ostati „zagonetna ona“ – s toplim smirujućim baršunastim glasom. U mojim će sjećanjima odzvanjati tvoj prekrasan smijeh. Biti ćeš moja heroina iz imaginarnog filma „noir“. Nedostaješ…

KAZIMIR BALOG,
GRADSKO KAZALIŠTE POŽEGA

Kada sam 2013. god došao iz novinarstva u Gradsko kazalište Požega na poslove marketinga malo sam toga znao. Kada me Gina prvi put nazvala nudeći predstavu nisam imao pojma o čemu je riječ. No predstavu mi je prodala, ‘osvojila’ me na prvu svojim glasom, svojim nastupom, svojim stilom. U tih šest godina puno smo kontaktirali telefonom iako sam imao veliku želju da se bar jednom i vidimo. Nažalost nismo no Gina će meni osobno ostati uvijek u sjećanju, razgovori, makar
i telefonom… Možda se jednog dana i vidimo.

 JADRANKA SVAGUŠA, HNK ZADAR

Sjećanje na Ginu!

Gina je za mene bila jedna od rijetkih toplih i dragocjenih duša od kojih samo možeš učiti kako treba živjeti u svakom smislu!

Od obične komunikacije koju smo često
vodile telefonom za dogovaranje gostovanja predstava, do razgovora o unučiću koji živi daleko od nje, a s njim ima onaj pravi kontakt duša koje se odmah prepoznaju ili onu Tinovu “prepoznatljivost duša u svemiru“, malo je reći da su naši razgovori bili samo dragocjeni!

Za mene takvi ljudi nisu otišli… oni zaista žive u nama zauvijek!

Jer kad gotovo svakodnevno osvijestim koliko banalnih i nebitnih problema ljudi sami stvaraju oko ničega i uporno ne vide stvarnu vrijednost života, tada mi uvijek Gina bude u mislima

i srcu i pomislim kako bi sada ona rekla:

“Nema problema Jadranka, sve ćemo riješiti” ili “za sve postoji rješenje.”

Fališ draga Gina i hvala ti što si bila dio mog života pa makar se nikad nismo fizički upoznale, naše je poznavanje bilo više od fizičkog!!!

Neka anđeli budu zauvijek s tobom!!!

ŽANA PERVAN-ODAK I ANA ROSO, CENTAR ZA KULTURU I BAŠTINU GRADA VRGORCA

Tužna i nadasve žalosna vijest koju smo primili o tvojoj preranoj smrti, zatekla nas je i iznenadila. Izgubili smo dragu suradnicu koja je kazalište dovodila u naše malo misto.

Draga Gina, suradnja s tobom nam je uvijek bila čast i zadovoljstvo.
Neka ti je vječna slava i hvala!

U ime Centra za kulturu i baštinu Grada Vrgorca, izražavam duboku sućut obitelji zbog ovog nenadoknadivog gubitka. Naše misli su s Vama.

IVANKA MILIČIĆ, HRVATSKI DOM VUKOVAR

Nismo se upoznale, ali svaki naš telefonski razgovor završio je smijehom i novim obećanjem da se
kod sljedećeg gostovanja Moruzgve u Vukovaru konačno vidimo. Na žalost, nikada ostvareno.

Gina, počivaj u miru.

MAJA HOLEK,
PUČKO OTVORENO UČILIŠTE KOPRIVNICA

Draga Gina…

jedino što sada mogu napisati je da, osim
što osjećam neizmjerenu tugu i nevjericu, ne razumijem zašto nam život oduzme one koji vrijede najviše? Gdje je tu pravda, gdje je tu smisao…toliko ste dobrote mogli još posijati na ovoj Zemlji…toliko savjeta dati, toliko ljubavi, razumijevanja, dobrote…jer to je to što smo od Vas dobivali. Samo najbolje.

Nadam se da ćemo tamo gore uspjeti sjesti i popiti kavu.

Nedostajat ćete beskrajno. Vi i Vaš glas. Razgovori. Povjerenje.

Neka Vam je laka zemlja.

ECIJA OJDANIĆ

Pišem ovo “u našu uru”, oko 5 ujutro. Jer smo samo nas 2 budne u to doba. Prošlo je 38 dana otkad mi prvi put u životu nisi odgovorila na poruku. Odmah mi je bilo jasno da se nešto strašno događa. Da si

na putu prema dimenzijama u kojima ću te morati tražiti nekim drugim čulima. I brižna, kakva jesi, odmah si mi došla u san, i onako, na tvoj način, blag, ali ozbiljan, glasom kojem ne možeš reći ne, objasnila da si dobro, i da ne smijem plakati.

I od tada, puno puta si pokazala da paziš na mene. Radno vrijeme Velike zaštitnice 24/7 i dalje traje.

Osjećam se istovremeno kao Superwoman nahranjena Tvojom ljubavlju, znanjima, vještinama, istrenirana Tvojim supermoćima, i beskrajno tužna jer si otišla tako rano, besmisleno, okrutno. Osjećam se poput djeteta koje taman treba prohodati, a mama, koja je dijete obasipala nevjerojatnom količinom ljubavi, je naglo nestala.

Teško je nastaviti koračati bez Tvojih sigurnih ruku koje su nas vodile. Ali moramo. I želimo biti Tebi na ponos i dalje. Jer Tvoje tajne moći Nastavit će živjeti kroz nas, kroz Tvoju Moruzgvu.

Dok je nas i Moruzgve, živjet ćeš tako nježna, ženstvena, umiljata, uporna, suosjećajna, dostojanstvena, vedra, nenametljiva….

NATAŠA KOPEČ

Draga teta Gina,

Čule smo se preko telefona tisuću puta. Nakon svakog našeg razgovora, koji je ustvari bio isključivo poslovni, osjetila bih toplinu oko srca i neku blagost svijeta koju ste nosili u sebi. Danas sam čitala naše poruke: ja bih Vam rekla svoje slobodne termine, kao što ste i tražili, a Vi bi
meni odgovorili velikim srcem ili biste napisali „Ljubim Vas“. Kakav blesav razgovor. Kao da je nešto povrh tih termina, nešto sveobuhvatno u ljudskom odnosu što ne treba biti izgovoreno, samo je znak pažnje i opažaja onog drugog- dovoljan. Jer kod Vas ništa nije bilo isključivo poslovno.

S druge strane, nitko u tom smislu nije bio pouzdaniji od Vas. Znali smo uvijek da će „Gina riješiti sve“. Sad tek shvaćam, kada ste otišli, da
ste Vi bili jedna od Onih koji čine svijet boljim.
Mi smo bili bolji uz Vas. Vaša blagost je bila veća od sitne igre živaca koja bi nas, obične, katkada obuzela. Znate teta Gina, ja sam se stvarno iskreno radovala trenutku našeg susreta. Mi se zapravo nikada nismo srele. Kako je onda moguće da
još uvijek osjećam toplinu Vaše ruke u svojoj?

TEA BILIĆ I CZKIO SUSEDGRAD

Dragi prijatelji kazališta Moruzgva, Šokirana sam! Strašno mi je žao! Primite najdublje izraze sućuti. Suosjećam s Vama i neizmjerno sam tužna.

Tko je upoznao Đinu kroz jedan telefonski razgovor, već je mogao reći da ju zna odavno. Koliko je voljela Vaše predstave, s takvim žarom bi prepričavala teme, sadržaje, da oni i koji nisu gledali predstave, mogli su dobiti famozan dojam. Uvijek topla, svesrdna s velikom empatijom za drugoga. Sve je pamtila, naše želje i usklađivala

s Vašom organizacijom. Neizmjerno se trudila da na slikoviti način prezentira program,
Vas, kostime, scenografiju. I uvijek, uvijek, s riječima….. Tea, ne brinite, sve ćemo riješiti

i sve će biti dobro!. Đina je takav pokretač dobrogaaaa, Bože dobrogaaaa, Da!, da čovjek odmah dobije povjerenje! To je bila naša Đina!!!

Neizmjerno su me radovali razgovori s njom koji su uvijek iznjedrili suradnju na dobrobit svih. Jako sam ju voljela.

KATARINA RIBARIĆ

Poštovani,
Iskrena sućut od svih nas iz Učilišta.

NIVES JURKIN STAMBOLIJA, KNJIŽNICA I ČITAONICA POPOVAČA

Gđa Đina bila je jedna od onih predivnih
bića koja ostave trag u vašim životima svojom toplinom, makar ih nikada niste upoznali
uživo, niti definirali kroz fizičku pojavnost.
Tako je naša suradnja i komunikacija tekla uspješno godinama, s nadom da će biti prilike
da se konačno upoznamo. To se nažalost nije dogodilo, ali osjećaj je ipak isti kao da jest, jer ostvariti takvu vrstu povezanosti s onim iskonskim u čovjeku, pa makar i bez fizičke stvarnosti, ostvariti topao ljudski kontakt s gospođom Ginom, bila je velika čast i potvrda ljudske dobrote i
nade u bolju budućnost koju je zastupala.

Počivajte u miru draga Gina. I dalje ćemo pratiti dolazak novih predstava sa sjećanjem na vas!

NATAŠA DANGUBIĆ

U anegdotama nisam dobra, ali Gina je bila jedna od najdivnijih dama i najstrastvenijih navijača za projekt. Dama u rovu, na prvoj liniji fronte. Uvijek smirena, nasmijana, ljubazna, topla, brizna, poštena, strpljiva…još puno atributa za ovu prekrasnu osobu. Gdje god smo gostovali,

svi su pitali za nju, obožavali je. Baš mi je žao da pravi ljudi odlaze. Gina je pravi čovjek!

IVAN BEKAVAC PIVO,
PUČKO OTVORENO UČILIŠTE IMOTSKI

Uvijek su u mom srcu posebno mjesto zauzimali ljudi nakon čijeg upoznavanja ja više nisam
bio isti. Ginu nažalost nikada nisam upoznao „uživo“, ali i ona definitivno spada u navedenu kategoriju. Više se ne sjećam koje godine smo prvi put razgovarali telefonom, ali samo taj je razgovor bio drugačiji od svih ostalih koje smo donedavno vodili, samo taj je bio „služben“. Svi naknadni razgovori bili su prvenstveno prijateljski, toliko osobni da sam imao osjećaj kao da pričam s nekim koga znam i tko mene zna dobar dio života.

Ali mislim da isto ili slično mišljenje imaju svi koji su imali privilegiju suradnje s njom. Taj milozvučni alt uvijek je na mene djelovao normabelovski opuštajuće. Zapravo nikada nisam shvatio

njezinu lakoću bivanja opuštenom, odmjerenom
i staloženom u svakom segmentu razgovora ma o kojoj temi se radilo. Falit će mi… Za nekoga koga nikad stvarno nisam upoznao, ma baš će mi falit…

DAVOR ČUPIĆ,
PUČKO OTVORENO UČILIŠTE DRNIŠ

Tijekom dva i pol desetljeća organiziranja kazališnih, glazbenih i drugih kulturnih programa surađivao sam sa više stotina menadžera, ravnatelja, glumaca, glazbenika i drugih koji su radili poslove dogovaranja

i ugovaranja gostovanja u Drnišu.

Mogu slobodno reći da je sa svima suradnja bila poslovna i korektna, ali rijetki su bili oni koji
su pristupali i razgovarali poslovno, ali onako baš iz duše, razumijevajući probleme i potrebe manjih, ajmo reći i siromašnijih mjesta.

Među njima se posebno isticao glas naše Gine, kada bi ona uz pozdrav htjela saznati, onako brižno,
što ima u Drnišu, radi li se u kulturi, što se planira, te uz uvijek jednu rečenicu: „Borite se, radite, a mi ćemo vam uvijek pomoći“. To je bila Gina, uvijek raspoložena, uvijek brižna za nas ovdje u Drnišu i nadasve uvijek poslovno korektna, pa i više od toga.

Nije to bio pristup onako menadžerski, prodati, dobiti što povoljniju cijenu za predstavu, već puno više od toga. Hrabrile su me kroz dugi niz godina suradnje, njene rečenice „Bez brige, Ecija i ja ćemo sve učiniti da Moruzgva i ove godine gostuje u Drnišu“, i tako je to bilo godinama.

Tako divnu osobu sam više puta nagovarao da sa Moruzgvom posjeti Drniš, ali eto uvijek je obećavala, a nažalost nije se ostvarilo.

Početak svake godine je obilježio jako dugi i nadasve jako ugodni razgovor sa Ginom, kada bi uz čestitke znali dugo razgovarati o planovima Moruzgve i planovima Pučkog učilišta Drniš za ljeto, a i naravno dolazak Moruzgve u Drniš. Nažalost, taj prekrasni, jako ugodni, rekao
bih već i tradicionalni razgovor je ove godine izostao. Vijest da nas je Gina zauvijek napustila me je strašno pogodila, jer sam izgubio nekoga bliskog, osobu sa velikim srcem i dušom.

Draga Gina zbog svega ti veliko hvala što si mi oplemenila i uljepšala one trenutke razgovora s tobom o kazalištu i o svemu drugom u našim životima.

Siguran sam da će i Bog cijeniti tvoju dobrotu i da je u raju pronašao prekrasno mjesto za tebe.

Mi, tvoji suradnici i prijatelji pamtit ćemo te kao izuzetno dragu osobu od koje smo učili kako
o kulturi tako i o svemu dobrome i lijepom.

TONČI ĆIĆERIĆ,
JUK ZVONIMIR SOLIN

Gospođu Ginu sam, kao i mnoge druge kazališne producente s kojima komuniciram i dogovaram suradnje, poznavao samo preko telefona. Međutim, iako se nikada nismo vidjeli uživo, nju sam doživljavao drugačije, posebnije, nekako bliže od drugih… Možda zato što je Ginin glas i preko žice ostajao topao i prijatan, jednostavno – ljudski. Naši razgovori o predstavama i dogovori

oko termina, koji su uvijek započinjali s par izmijenjenih rečenica o vremenu u Zagrebu i Solinu, tekli su prirodno, jednostavno, kao da nisu poslovni, kao da razgovarate s dragim prijateljem. Bila je jedan od rijetkih producenata koji vas ne nazivaju samo kada ugovaraju predstavu, nego vam se javu i nakon njene realizacije, raspitujući se kako je prošlo, kako je reagirala publika i je li sve skupa bilo u redu…

Neznajući za njenu smrt, porukom sam joj čestitao Božić… Kad sam kasnije čuo da je Gina otišla, otvorio sam ponovno tu poruku koja je ostala neisporučena, dugo gledao

u ekran i prisjetio se nekih naših ranijih korespondencija… Teško je prihvatiti da više nije među nama i da više neću čuti taj dragi glas…

Ničija smrt nije zaustavila kazalište pa tako zasigurno neće ni Ginina. Međutim, kao što gledajući nove predstave često zastanemo i osjećamo žal za nekim glumcima kojih više nema i koji bi sigurno zabljesnuli u toj i toj ulozi, tako će dugo ostati duboki žal i za Ginom jer je ona

dokazala da na glumištu možeš (p)ostati velik i iza zastora, bez da ikada izađeš na scenu…

Zbogom draga Gina, kod nas je danas vrijeme oblačno i tmurno, a tamo gdje Vi krećete siguran sam da je sunčano i vedro, poput Vas…

SANJA BENČIĆ, USTANOVA-ENTE FESTUM UMAG

Baš me rastužila vijest, nisam znala da nas je Gina napustila. Tako mi je žao. Nikada se nismo upoznale, ali bila je tako draga osoba i jako sam s njom lijepo surađivala.

Prethodna je godina svakako za zaborav, nadam se da će 2021. biti bolja…

SANJA ŠKRGATIĆ,
CENTAR ZA KULTURU „DR. IVAN KOSTRENČIĆ“ CRIKVENICA

Potekle su mi suze kad sam čula da nas je napustila još jedna divna, topla osoba i teško prihvaćam činjenicu da više neću čuti njen glas. Godinama smo surađivale, a da se nikad nismo susrele

i fizički upoznale. To nam nije smetalo da se sprijateljimo. Koliko puta smo se znale izjadati jedna drugoj. Pričati o svojem poslu, o kulturi
u hrvatskim uvjetima…, o svojoj djeci, o tome koliko nam znače i koliko nas podiže svaki njihov uspjeh. Malo je ljudi poput Gine koji u današnja vrijeme s optimizmom i vedrinom gledaju na svakodnevne probleme i ne nazivaju ih izmišljenim imenom izazovi. Malo je ljudi poput Gine…

SANJA MILARDOVIĆ

Zahvalna sam Gini na svakom pozivu i svakom razgovoru jer su s njom uvijek bili ljudski topli i u svakoj situaciji bi našla rješenje i bila izrazito ugodna i draga. Zato sam joj se uvijek rado javljala. Jednostavno osoba kojoj se veseliš kad te zove. U mom sjećanju ona je zaista dobri duh kazališta i izrazito mi je drago da sam imala čast upoznati ju. Zato draga Gina hvala ti na svemu, sa radošću ću te se uvijek sjećati.

BARBARA VICKOVIĆ

Doživjela sam šok kad sam saznala da je Gina napustila ovaj svijet. osim šoka pojavila se tuga, istinska tuga.

O Gini, prije nego sam ju upoznala, sam čula nešto kao Gina to može najbolje, zna najbolje, nevjerojatno je spretna u svom poslu a ulaže osmjeh i dobrotu u ono što radi. Iskreno, to je u meni budilo nekakav strah od super žene. I onda mi se posrećilo da sam ju upoznala. Meka, topla srca, nježna, lijepa, uvijek dotjerana, nasmijana, šarmantna…i to sve vidiš u jednom trenutku kada ju ugledaš. Gina je u svakom našem kontaktu
bila iznimno prisutna da sam imala dojam da postojim samo za nju i ona za mene u tih nekoliko rečenica koje bismo izmjenjivale najčešće oko slobodnih termina za Harem. U tim razgovorima smo ponešto saznavale jedna o drugoj, o gostima koje čeka na par dana, o svojoj kćerki, o nekim klijentima s kojima komunicira godinama, a da se nikada nisu upoznali. Ušla mi je u srce svojim nježnošću i toplinom i tu će zauvijek i ostati.

Draga Gina vidimo se u Vječnosti.

INES BOJANIĆ

Draga i mila teta Gina,

nas dvije znamo se više od dvadeset godina. Kroz “Mali Teatar” u kojem ste prodavali predstave mojeg privatnog kazališta preko koprodukcija Kazališta Moruzgva i Gradskog kazališta Scena Gorica te pred kraj u Cabaretu “Preko veze”. Dvadeset godina ugodnog, mirnog i divnog iskustva u nečemu što je sve samo ne mirno, a ponekad i ne tako ugodno. S Vama je uvijek sve izgledalo lako

i jednostavno. Za Vas su problemi bili izazovi, a Vaš glas i osmijeh mirna luka nama, glumcima uvijek sa tisuću pitanja i nedoumica. I svi smo bili Vaši i nitko se nije nikad osjetio manje bitan.

Draga Gina, mi glumci uvijek govorimo kako su teatru potrebni ljudi koji vole i žive teatar, koji vole glumce i predstave, kažemo da nas treba samo razumjeti i voljeti… čuti.

Vi ste bili ta velika ljubav koja nas je čula i voljela. Neizmjerno mi je žao što Vas više neću imati prilike nazvati. Bili ste svjetlost u tami i izlaz iz svakog našeg tunela. Cure, kako je bilo? uvijek ste pitali nakon odigranih predstava, a ja Vam mogu reći uz Vas Gina neponovljivo!

Hvala Vam na svemu i oprostite na svemu. Falite <3

VINKO KRALJEVIĆ

Đina, draga… tiha i nenametljiva, uvijek bi
se javljala iz predjela neke ugodne tišine i unutarnjeg mira. Lijepo je bilo surađivati s njom i ljekovito, rekao bih. Cijelu sebe je stavljala u odnose s ljudima. Razgovori s njom bili su prije svega duboko ljudski pa tek onda i poslovni.

Jedanput putujući s predstavom «Kako život» na gostovanje u Tuzlu, ja u kombiju saznam da se nakon predstave ne vraćamo odmah doma, nego da ćemo prenoćiti u Tuzli.

Zaboravila mi Đina to reći (ili sam ja prečuo) jer smo pričali o svemu i svačemu!?

Uglavnom bilo je dosta šale od strane kolega,
a na moj račun zbog tog «pokvarenog telefončića»… Ipak sam nešto profitirao: kupila mi je Ravnateljica kalodont i četkicu za zube, pidžamu nisam htio, nije bilo hladno!

Draga Đina, pokoj vječni nek ti dade Onaj, koji će nas sve pozvati… jednog dana!!!

MILA ELEGOVIĆ

Jedan divan, plemeniti, elegantan glas, blago bi me podsjećao na termine predstava. Jedna divna dama kakvih je malo… Bila mi je čast… Moj naklon.

ANTONIJA TOMLJENOVIĆ, PUČKO OTVORENO UČILIŠTE „DR. ANTE STARČEVIĆ“ GOSPIĆ

Još uvijek sam tužna kao i u trenutku kad sam saznala da Đine više nema. Iskreno suosjećam s Vašim gubitkom jer Đina nije bila samo prijateljica , ona je bila nevjerojatna žena.

Ponosna sam što sam je poznavala i što je bila dio mog života, kao što će biti i dalje.

Uvijek će biti u mojem srcu i mislima…

DANIJELA KLOBUČAR, GRAD OSIJEK

Gine se sjećam kao izuzetno pozitivne i drage osobe. Iako se nikada nismo susrele, imala sam osjećaj da se zaista dobro poznajemo.

Kada sam vidjela njezin propušten poziv,
u meni se uvijek javio osjećaj radosti što ću popričati s tom toplom osobom, koja me je nekako uvijek punila pozitivnom energijom.

Poslovno je suradnja uvijek bila izuzetno profesionalna i temeljita.

Šaljem posljednji pozdrav dragoj Gini, a obitelji i najbližim suradnicima upućujem izraze sućuti.

ROMANA BRAJŠA

Iako je prošlo nekoliko tjedana, još sam u nevjerici da naše Gine više nema. Strašno će mi nedostajati. Gina je bila jedinstvena osoba po dobroti, empatiji, smirenosti, podršci koju je svima nesebično pružala. Od nje sam jako puno naučila i beskrajno sam zahvalna što je bila u mom životu, profesionalno i privatno. Bila je divna osoba i svima uzor po svojim vrijednostima. Njezine vrijednosti nastavit ćemo živjeti kao svoje pa će tako naša Gina biti i dalje s nama.

Još jednom iskrena sućut obitelji.
Puno pozdrava svima u Moruzgvi, držite se.

ANA TONKOVIĆ DOLENČIĆ

Dotjerana, strpljiva i dobro raspoložena – to je bio moj prvi dojam o Gini. U godinama poznanstva
i suradnje koje su uslijedile taj se dojam nije promijenio, samo produbio. Tko god da je iz malo veće blizine promatrao rad u kazalištu, zna koliko to može biti zahtjevno, posebno kada je riječ o vjetrometini nezavisne produkcije. Već rad na predstavi traži puno, da ne kažem sve od autora i izvođača. Dramski tekst je poput šutljivog djeteta koje tek treba naučiti glasno govoriti. Ali kad to dijete odraste i savlada pozornicu, tu nije kraj brige o njemu. Predstave nisu samo premijere, o njima treba brinuti i čuvati ih, treba uspostaviti povjerenje publike i osigurati izvedbe bez kojih one ne mogu živjeti. Gina je bila jedna od najboljih osoba kojima bih povjerila svu svoju šutljivu, a kasnije glasnu kazališnu djecu na brigu jer uz nju su predstave živjele dugo i sretno. I to ću pamtiti. Nikad ni jedan povišen ton, beskrajnu odanost poslu, toplinu svakog susreta i smirenost prave dame unatoč ponekad uzavrelim situacijama. Ipak, Gina je imala ludo, neobuzdano navijačko srce djeteta bez kojega je rad u kazalištu na

duge staze nemoguć. To srce nas je bodrilo bez galame i nemira, bila je jednostavna i prisutna, rame na kojemu možeš makar predahnuti.

Predstave koje su je nadživjele, igrat će s dijelom tog navijačkog srca još dugo i sretno, a svi koji smo Ginu imali sreće poznavati osjećamo da njezin duh i dalje bdije nad Moruzgvom.

VEDRAN MLIKOTA

Predivna, draga, strpljiva, odana i profesionalna osoba, koja je voljela kazalište više od nekih glumaca!

Samo lijepa iskustva me sjećaju na nju!

DUBRAVKA GRGEC GAGA, ZORIN DOM

“Nazovi Eciju i pitaj kada može igrati kod nas…”

Ma koja Ecija…. Gina je tu glavna i odgovorna. Nemaju oni pojma s kim se dogovaraju predstave…

Nisam ni sjela, već je broj istipkan… jer jedva čekaš da ju čuješ, da čuješ njen topli smirujući glas… da čuješ “Što ima novoga?”

Nazoveš, pitaš, dogovoriš, uskladiš termine i onda još pola sata pričamo o nevezanim stvarima, dogodovštinama, osobnim razmišljanjima…

Razumijevanje i potporu koju mi je dala, ostavlja mi osjećaj da me netko razumije, a savjeti u obavezi da se ih se “držim”!

Zato će Gina zauvijek biti u mom srcu…

JELENA MIHOLJEVIĆ

Predivnu Ginu vidjela sam samo jednom- ali smo se bezbroj puta dopisivale i čule telefonom. Ta profinjenost, ta sposobnost i očaravajuća ljubaznost ne susreće se često. Zato su svi na našim gostovanjima pitali -Gdje je Gina? Pozdravite mi Ginu..

Nedostajat će nam jako, jako <3

JASNA CRNKOVIĆ,

PETRINJA

Gina… koliko boja ima to ime… koliko topline
njen glas… koliko utjehe i podrške je ostavio svaki razgovor s njom. Nemoguće je prenijeti, nemoguće Vam je ispričati. Bile smo povezane poslom, njenom Eckom, njenom Moruzgvom no razgovori oko posla su kratko trajali. Sve je dogovarano u
pet rečenica. Uvijek je slijedilo pitanje jesam li dobro, sto je novo u obitelji. Radovala ju je svaka pozitivna vijest. Negativne misli nije dopuštala.
Bit će, samo moram biti strpljiva i uporna. Draga Gina… tako bih joj se javljala na poziv. Zvuči patetično no Gina bi rekla da nije važno ako
sam to ja i ako je trenutak. Gledam u imeniku
broj. Čujem glas. Opisala bih je kao proljeće i
jesen. Tada su boje najljepše kao i naša Gina.

IVANA BOŠKOVIĆ, CENTAR ZA KULTURU BOL

Nismo se nikad uživo vidjele, ali toliko smo se puta čule, pisale, dogovarale…

Da mi je i pola njene blagosti, strpljenja, pristojnosti…

Divna i topla i draga i strpljiva žena…

s kojom je bilo divno surađivati, komunicirati…

Moram priznati da je i neka gostovanja spasila od otkazivanja -upravo svojom blagošću…

Žao mi je…
Svima će nam nedostajati…

NEDJELJKO PAJTAK,
PUČKO OTVORENO UČILIŠTE DARUVAR

Već skoro 30 godina ugovaram kazališna gostovanja u našem gradu tijekom kojih ih je
bilo i nekoliko stotina. A to znači da imam golemo iskustvo u kontaktima sa kazalištima diljem Hrvatske kao i njihovih predstavnika i agenata. Tijekom svih tih godina bilo je svakakvih iskustava u tom poslu, ugodnih i neugodnih, stresnih i manje stresnih, redao se niz osobnosti i nastupa, taktičnih, manje taktičnih, agresivnih, poslovično hladnih, dosadnih, nekonzistentnih

i napornih. Ali, među njima uvijek se izdvajao jedan anđeoski glas i poziv koji je u meni izazivao ugodu i veselje. Već i pri samom pogledu na display mobitela. Jer je to značilo da slijedi jedan topao
i ugodan razgovor, bez obzira na njihov ishod. I bez obzira koje kazalište je zastupala, Lectirum,
u novije vrijeme Moruzgvu ili neko treće. I upravo ta ljudskost i toplina su pobjeđivale sve druge invazivne strategije. Gotovo svaku predstavu koju je diskretno i s puno razumijevanja za okolnosti
u kojima se nalazimo, redovito sam uzimao; jer Gina niti je nudila bilo kakvu predstavu, a niti ju je nametala. Dapače, plijenila je svojom skromnošću i nenametljivošću i na taj način otvarala vrata, najprije mog srca, a potom i predstavi baš na našoj sceni. Upravo stoga, vijest o njenom iznenadnom odlasku duboko me šokirala i rastužila. Teško je vjerovati da više nikada neću čuti njezin empatični glas na početku razgovora kada bi iskreno najprije upitala kako sam osobno, kakva je situacija, i
smije li ona uopće upitati i ponuditi nešto. Taj dragocjeni i raritetni ljudski pristup je rijedak i u

svakodnevnom životu. Mnogi će nas usputno pitati, a zapravo samo formalno pozdraviti riječima “Kako si”, a zapravo nitko ni ne očekuje odgovor
jer ga ne zanima. Samo rijetke i iskrene prijatelje, zapravo anđele u našim životima to doista i zanima i očekuju odgovor na to pitanje. Gina je bila među njima. I stoga nas je sve osvajala i zato je njezin odlazak nemjerljiv gubitak za sve nas. Ali svi znamo da sada nalazi na nekom ljepšem mjestu, tamo gdje je oduvijek i pripadala-među anđelima.

MUJAGA DEDIĆ,
KOLEKTIV JU KULTURNI CENTAR BIHAĆ

Iskrena sućut povodom tužne vijesti da nas je napustila naša Đina. Tužno….pretužno.

Tako će mi nedostajati dugi telefonski razgovori ispunjeni humorom.

Nedostajat će mi njen topli, vedri glasić djevojčice.

Zanijemio je telefon, ali ostaje sjećanje da divnu osobu.

Ostaje sjećanje na lijepo druženje u našem Zagrebu. Ćutim prazninu ….. ćutim tugu…. golemu

KRISTINA RAŠETA, GK SCENA GORICA

Draga Gina,

Bila si jedna od onih s kojima je od početka jednostavno.

Jednostavno razgovarati, lako se dogovoriti, još lakše otvoriti. Poznavale smo se kratko, ali povezale vrlo brzo. I kad je poslovna suradnja bila pri kraju, ona prijateljska je ostala.

Uvijek sam ti se divila i bila si mi uzor u poslu, a možda još veći u ulozi majke. Često si mi pričala
o svojoj djeci i vašoj povezanosti i to si pričala s takvim ponosom i srećom da me je odmah zarazilo.

Po tome ću te najviše pamtiti. Pamtit ću te i po velikom entuzijazmu, po vedrini, po upornosti, po ljubavi prema svemu što te okruživalo.

Počivaj u miru.

MATIJA ŠAKORONJA

U sjećanje na Ginu…

Može se reći da sam za Ginu prije čuo nego za kazalište Moruzgvu. To samo znači koliko duboki trag je ostavila na hrvatsko kazalište. Nema
tko je nije poznavao i cijenio bez da je s njom progovorio i riječi. Nisam imao čast upoznati je, ali imao sam osjećaj kao da se poznajemo iako smo komunicirali samo preko poruka i poziva. Ostavila je neizbrisiv trag na svima nama i za mene je bila uzor u svojoj radišnosti, pozitivnosti, sposobnosti

u rješavanju bilo kojeg problema i vedrini koju je zadržala i u nemogućim uvjetima koji su nas zadesili u ovih posljednjih godinu dana. Trebala je odmor i sada ga ima na nekom puno ljepšem mjestu na kojem ćemo se sresti jednog dana.

Draga Gina, fališ nam i nećemo te zaboraviti…

IVA MLINARIĆ, LUDENS TEATAR

Ginu sam upoznala kroz koprodukciju Ludens teatra s Kazalištem Moruzgva na predstavi Brodolomke. Moram se podsjetiti da sam se s
njom družila samo telefonski. Uopće nemam taj dojam. Od Gine nisam učila samo to kako biti uspješan u poslu koji radiš, učila sam i kako biti Čovjek. I u najvećoj gužvi, Gina bi razgovarala tako toplo i strpljivo kao da za tebe ima svo vrijeme svijeta te bi u posao uvijek dodala i malo životne mudrosti i iskrenog prijateljskog razgovora. Bila

je jedna od onih predivnih i posebnih ljudi uz koje se drugi osjećaju predivno i posebno. Dobro si živio ako ostavljaš takav trag na ljude koje srećeš, makar to bilo i samo telefonski. Hvala ti, Gina.

Iskrena sućut obitelji i prijateljima od Ive Mlinarić

LAURA PRIBANIĆ

Draga teta Gina. Još uvijek mi je čudno da ovako nešto uopće pišem, ali s druge strane mi je drago prisjetiti se uspomena koje me podsjećaju na vas. Iako nas je na prvu vezao samo posao, samo “prodaja” naših Brodolomki zbog kojih smo se najčešće i čule, svaki naš telefonski razgovor uvijek bi bio obilježen nekim vašim korisnim, pametnim savjetom koji je meni, kao mladoj i još neiskusnoj
u cijeloj toj priči, puno značio. Dok sam vas tako znala samo preko telefona, uvijek sam si zamišljala neku milu, dragu bakicu s naočalama jer se u
vašem glasu uvijek osjećala ta toplina i blagost
koju nekako vežem uz bake. E, onda ste uskoro i za pravo postali baka! Sjećam se koliko ste bili sretni i koliko ste se veselili da konačno vidite svoje unuče. A kad sam vas nakon više od godinu dana poznavanja preko telefona, konačno upoznala i uživo, na

prvu uopće nisam mogla vjerovati da ste to vi! Mislim da sam vam to tada u Vidri i rekla, kakva stara bakica, izgledali ste kao prava žena-zmaj! Dotjerana i sređena od glave do pete za našu 100. izvedbu! Ali, ono što je ostalo isto je ta vaša toplina, skromnost, sjaj u oči i mili osmijeh. Nisu vam bez razloga već tada pripisali “etiketu” anđeo na zemlji.

SREĆKO SLIŠKOVIĆ,
HRVATSKI KULTURNI DOM ŠIROKI BRIJEG

Uistinu me rastužila vijest da nas je naša Gina zauvijek napustila.

Zao mi je sto se nismo nikad uživo susreli a puno puta smo dogovarajući predstave , o tome razgovarali.

Željela je doci u Hercegovinu , Široki Brijeg , Čitluk i upoznati se sa mnom, Borom i kako je govorila « svim dobrim ljudima».

A zapravo je ona bila ta koja je unosila dobrotu i plemenitost u sve nas.

Nakon svakog razgovora s Ginom u meni se pojačavao dojam kako tu osobu oduvijek poznajem i da je tu negdje u blizini.

A govorila je tako milo i blago kao kad majka hoda na prstima da ne probudi dijete.

Taj nježni glas nikad neću zaboraviti…. Izražavam duboku sućut njenoj obitelji.

VLADO KEROŠEVIĆ,
U. G. HRVATSKI TEATAR SOLI- TEATAR KABARE TUZLA

Poštovana Gina, upravo sam očekivao Vaš mail ili telefonski poziv za dogovor oko učešća kazališta Moruzgva na XIX TKT festu 21, kao što je to bilo uobičajeno u proteklih 18 godina, koliko

smo, izuzetno kreativno i uspješno, surađivali. Umjesto toga stigao je mail, od Ecije, iz kog sam saznao da Ste nas, zauvijek, napustili. Ova vijest me je zatekla i ostavila bez riječi.

Ne ljutite se što Vas persiram. Nikad se nismo zvanično upoznali. Molio sam Vas, ne-koliko puta, da doputujete u Tuzlu sa Vašim ansamblima; Rugantino, a zatim Moruzgva. Uvijek ste
se pravdali da ne možete, jer imate posla. Razumijevao sam Vas. Ali sad mi je žao. Posla će, uvijek, biti, ali nas, poštovana Gina, neće biti.

Osjećam prazninu što više neću imati prilike čuti Vašu čistu, etičnu, iskrenu i poštenu osobu, prijatnog glasa, iz kojeg se sve ovo moglo iščitati, izuzetnu profesionalku, sjajnu producenticu i preduzetnicu, koja je ostavila dušu za uspomenu i sjećanje kazalištarcima i kulturnjacima širom regiona.

Nek Vam je laka zemla i vječna slava.

IVICA MIJAČIKA

GINA MARKOVIĆ
ILI VELIKA SVIJEĆA POŽELJNA ZA SVAKIM STOLOM

Imati majku, prijatelja, poznanika, a sve optočeno plahošću. Privilegija je bila boraviti u tom mekom razumskom dvoru.

Zamislite poznavati nekoga tko je u svakom trenutku svečanost. Poznavati nekoga tko plaho dočekuje grešku. Poznavati onog
što zna podržati i loš pokušaj. Velika je

to svijeća poželjna za svakim stolom.

I ugoda glasa koji nije znao za uzbuđenu riječ. A i sud o nedostojnom je bio plah. Može se i tako, ostaviti trag svojim dijelom tišine.

Odnos kao slap smirenja. Poslovnost s plemenitim primislima. Dogovor bez ugovora i zadrške. Osoba kojoj se vjerovalo. Ona kojoj je i daljina bila blizina.

Toplina kao planina i kao ostavština. Sve kao ulog za širinu uzvišenog sjećanja.

DAVOR POPOVIĆ

Gina, osoba koja će u mojim sjećanjima i uspomenama bit pozicionirana jako visoko.
Prije cca 20 godina započinje moja suradnja sa Ginom, prvi poziv nje prema meni, tako jedan topli i ugodan glas, meni se čini da smo odmah kliknuli. A onda nakon mjesec dana konačno
sam je upoznao uživo, samo sam si potvrdio
svoje osjećaje, a tu uživo još i smiješak koji će
mi uvijek bit u sjećanju jer nikad nije silazio sa njenog lica. Sad kad se vratim mislim svaki put gdje sam došao na gostovanje svi su imali potrebu upoznati Ginu, svejedno što su iz kombija izlazila poznata lica i legende iz glumačkog faha. Nije prošao mjesec a da se minimalno jedanput nismo čuli privatno i ti razgovori su bili dugački. Posao koji je radila ja osobno ne bih nikad radio da mi netko da bogatstvo jer za to treba imati veliko strpljenje i razumijevanje, zato taj dio posla jako malo ljudi zna raditi, a ona je za mene bila top
1 a iza nje dugo, dugo nitko. Gina moja druga mama fališ puno. Nikad vas neću zaboraviti.

MIRELA VIDEK HRANJEC

Draga Gina, poznavale smo se jako kratko, ali dovoljno dugo da mogu reći koliko ste bili posebni i plemeniti.

Svaka riječ, poruka, poziv zračila je toplinom. Na svaki moj problem, termin, moje zapomaganje…”Joooj, ne znam da li ću moći”… Vi ste odgovarali…”Riješit ćemo, ne brini…”

I ja nisam brinula! Vaša pozitiva je bila zarazna!

I pred sam Vaš odlazak, nikada, ali nikada se nije čula tuga ili ljutnja u Vašem glasu. Baš suprotno, bili ste sretni. Kako, Gina? Kako?

I kada ste me tješili zbog mojih suza oko propalog ljetovanja, zbog mojih “problema”, ja sam znala da ste Vi bolesni, a Vi nikada, niti jednom
riječju mi niste dali do znanja da je Vama teže, da Vi imate stvarne probleme, da ste bolesni.

I tako me to posramilo! Tako sam se osjećala nezahvalnom i malenom, tako malodušnom. A Vi ste bili još veći i plemenitiji! Hvala
Vam na tome i oprostite od srca.

Sretna sam što sam Vas upoznala, a svi Vaši neka budu sretni što ste bili njihovi!!!

Neka Vam je laka zemlja i mir vječni!. S ljubavlju, Mirela

IVAN LEO LEMO

Draga Gina,

ostavili ste neizbrisiv trag u našim životima. Bili ste dama. Bili ste Čovjek. Naučili ste nas kako
se ophoditi s ljudima, kako biti pošten, marljiv, pristojan i uvijek imati strpljenja i ljubavi za sve s kojima se u životu prožimamo. Tako svijet činimo boljim mjestom. Tako ste svijet učinili predivnim mjestom. Hvala Vam Gina što ste naše predstave predstavljali ljudima i omogućavali nam da

naš pokušaj umjetnosti ne ostane samo pokušaj. Ne mogu Vam opisati koliko sam Vam na tome zahvalan. Trudit ćemo se dalje boriti kroz život oruđem dobrote i ljubaznosti koji ste nam ostavili u nasljeđe. Neka Bog čuva Vaše voljene, od srca,

Ivan Leo Lemo

ANTONIO GROZDANOSKI

Draga Gina,

kad nam je Ecija javila da više niste među nama, odmah je do mene došla realizacija da mi se na Vaš broj više nitko neće javiti. Prolazio sam kroz naše stare poruke i među zadnjima u kojima se
ja ispričavam na stalnim smetnjama i porukama dok se pokušavamo snaći bez Vas, bila je i Vaša poruka “Tebi hvala za sve. Ti si jedno veliko <3”. To je poruka kojoj ću se često vratiti jer predstavlja srž onoga što ste bili i dalje jeste.

Nevjerojatno je kako brzo naš odnos prerastao iz striktno profesionalnog u jedan istinsko prijateljski, i to
na Vašu inicijativu. Po dolasku u Moruzgvu na
svoj prvi posao u struci kojom se želim baviti prolazio sam kroz svakakve periode nesigurnosti, suočavanja sa zadacima koje ne znam obaviti i situacija u kojima se prije nisam nalazio i stalnog pritiska da se moram dokazati kao samo kao dobar zaposlenik. Ali s Vama je uvijek bilo više od toga, podrška u najtežim situacijama i rame za plakanje, mentorstvo u poslovnom i privatnom smislu. I na bezizlazne situacije uvijek ste me znali utješiti sa “Ne brini, dragi Antonio, riješit ćemo sve.” Time sam se vodio i u situaciji koja Vas je zadesila prošle godine. Do zadnjeg mi je trenutka u glavi bio
taj Vaš optimizam i strpljenje, i koliko god su se prognoze pogoršavale ja sam vjerovao da ćemo se opet jednom čuti i razgovarati o bilo čemu. Nije
se bilo moguće pomiriti s činjenicom da će osoba s kojom sam se svakodnevno čuo ostati samo kontakt u mobitelu na koji neću više dobiti odgovor. Ipak, i ovoj situaciji me učite nečemu, i jako sam Vam na

tome zahvalan. I sad me pomažete oblikovati kao osobu u svakom smislu. Zato da Vam mogu poslati još jednu poruku bila bi “Draga Gina, hvala Vama za sve, za ono što ste me svjesno naučili, ali više za stvari koje sam učio samo iz vremena provedenog s Vama, bezbroj minuta telefonskih poziva i još više poruka. Vi ste, bili i ostali, jedno veliko <3”

Počivajte u miru, draga Gina.

Vaš Antonio

IGOR ROGINA

DAMA JE SAMO ONA ŽENA PORED KOJE SE SVAKI MUŠKARAC ODMAH OSJEĆA GOSPODINOM…

I prethodnu ću, jedinozapamćenu rečenicu sa srednjoškolske nastave logičke matematike, brzo zaboraviti, premda je svevremena…

OSTAVŠTINA
IZ KOJE I NAKON VIŠE OD DESETLJEĆA, JOŠ UVIJEK CRPIM…

Novo vrijeme, naučit ću kasnije, najčešće,
ne upozorava, nego na pozornicu za iduću izvedbu, scenski radnici, poput kulisa, iznose nove vrijednosti, odnose i prostore…

I, uslijed tih novih okolnosti, iako je zima, u novom gradu ključ ureda novog radnog mjesta preuzimam od gospođe Gine Marković – rekla je ravnateljica.

U Španskom sam ili Prečkom, više se ne

sjećam. Snijeg pada, a ja nikako ne mogu pronaći zgradu u kojoj stanuje ta Gina Marković. Primopredaja je trajala vrlo kratko
i kad danas o tome razmišljam, imam osjećaj kako je i to kratko vrijeme bilo dovoljno da ostanem ozračen jednom tihom, mirnom, a elegantnom, diskretnom, dostojanstvenom, toplom, a pronicljivom, odmjerenom i ugodnom, majčinskom, a tajnovitom i gotovo magijskom

i mitskom energijom kojom je zračila…

Od te zime, 2005. godine, s gospođom Ginom Marković ostat ću u kontaktu sve do današnjih dana. Iako pamtim nekoliko kava, većinom su to telefonski razgovori u kojima analiziramo prodaju predstava, planiramo, razmjenjujemo iskustva i očekivanja, a ponekad i konkretne informacije o pojedinom mjestu ili osobi važnoj za ‘našu stvar’.

Kako je na glumcima da glume, nije neskromno reći, Ginina i moja stvar bila je, organizirati im i olakšavati te prilike…

Postoje različiti kazališni karakteri i načini života kazališnih ljudi. I postoji ta kazališna magija koja se poput paučine plete oko kazališta. Gina je osjećala tu magiju i znala ju je svojom energijom plesti i širiti dalje…

Ne postoji mjesto u RH, a i šire koje Gina nije pokušala ozračiti svojom kazališnom energijom…

Ako nam ovo iskoronirano novonormalno, što je za svoju izvedbu iznijelo nevidljive kulise, zabranjuje dragom pokojniku otići na sahranu

i s njim se oprostiti onako kako smo to naučili i mislimo, onda ja odlučujem kako ću se sa svojim dragim pokojnicima, pa ma koliko ono bude trajalo, oprostiti kada se za to stvore uvjeti.

Iskoronirano novonormalno je demoliralo i svekoliko poharalo kazališnu dušu, kako na samoj sceni, tako i ispred, a iza nje, odvodeći najmagičnije.

I kada sam započeo ovaj zapis, s čijom predajom me Ecija ograničila. Jer, ja mislim kako se još nisu stvorili uvjeti i uopće nisam spreman za oproštaje, mislio sam pisati i o Gininom adresaru koji još uvijek čuvam u kompjuteru i o tome kako me svaki onaj kojeg sam iz njega nazvao, onda kada sam preuzeo radno mjesto propagandiste, pitao gdje

je gospođa Gina?! Po tom adresaru organizirali smo stotine kazališnih predstava i sada dok gledam u tu ikonicu, shvaćam kako iz te Ginine ostavštine crpim još i danas, kad već kasnim sa slanjem ovog teksta i kada se ne mogu se sjetiti da sam, osim Gine, upoznao ikoga pored koga sam se odmah samome sebi činio gospodinom…

A Ti, Ecija, evo tekst i sorry… Ne mogu ovako! Još nisu uvjeti… NEĆU!

ANA BEGIĆ TAHIRI

Draga naša Gina Draga moja Gina

Nisam još izbrisala tvoj broj, nekako to još ne mogu, još si tu i čekam da mi javiš kad idemo na sljedeće gostovanje. Čekam da me smiriš svojim divnim glasom, da budeš najzgodnija na sljedećoj Moruzgvinoj premijeri i da nas bodriš. Dala si nam nevjerojatnu snagu i vjetar u leđa i mojih 11 godina s tobom i Ecijom ću pamtiti kao kao divan kazališni period koji bih poželjela svakom glumcu. Bila si

mir koji je stišavao svaku buru i sunce koje nas je grijalo gdje god bi krenule. S nama si zauvijek •

Hvala ti draga moja Gina

MATKO RAGUŽ, TEATAR EXIT

Ginu Marković sreo sam jednom uživo, ali smo se puno puta telefonski čuli u vezi kazališnih gostovanja razmjenjujući ideje ili tražeći savjete jedno od drugoga. Ecija je imala veliku sreću što je Ginu imala za suradnicu i to je gubitak koji će biti nemoguće nadomjestiti. Moram primijetiti da je na svim Exitovim turnejama

i gostovanjima u razgovorima s lokalnim organizatorima najspominjanija osoba bila upravo Gina. Zanimljivo je da veliku većinu organizatora Gina nije nikada uživo srela,
ali je u telefonskim razgovorima bila toliko uvjerljiva i elokventna da je otvarala sva vrata.

Imala je poseban dar kakav samo rijetki
imaju. Gina je bila jedna od najneposrednijih i najšarmantnijih osoba s kojima sam komunicirao.

Izražavam iskrenu sućut obitelji Marković, kao i svima koje je ovaj prerani rastanak pogodio.

BARBARA NOLA

Draga Đina teško je kad ljudi odlaze ali posebno
je teško priviknuti se na činjenicu da odlaze takve divne duše kao što si bila ti. Hvala ti divni Anđele za svu blagost, radost i nježnost koju si nesebično davala svima oko sebe. Nije bilo problema i situacije koju ti nisi znala brižno riješiti uz veseli osmjeh. Sve nas čiji su se životi bar nakratko isprepleli

s tvojim puno si naučila svojom mudrošću.

Draga, mila, ti si sad s Anđelima u vječnosti i iz drugog svijeta tvoja duša svijetli i dalje i znam da i od tamo paziš na sve nas a naročito na svoju divnu djecu. Hvala ti puno i na mojoj prijateljici Andrei. Volim te i uvijek ću te se sjećati.