“Iznimno je hrabro u hrvatskoj drami danas napisati, ali i izvesti, zaokružen dramski tekst s toplim i neposrednim dijalozima, miljama udaljen od politike lijevih i desnih, fragmentiranja i intertekstualnosti prevladavajuće glavne struje. Institucionalna kazališta izgubljena u autorskim projektima, dramatizacijama proze i postmodernizmu, prepuštaju privatnim kazalištima brigu o hrvatskome dramskom pismu. Tako se zapravo smanjuju šanse njegova preživljavanja na sceni. Stoga ostaje pitanje kako je moguće da kazalište Moruzgva ima više sluha i etičnosti za građenje društvenog odgovornijeg repertoara, nego li velika zagrebačka kazališta u novoj sezoni?”
Anđela Vidović, arteist.hr